Adriatic Luxury Hotels Adriatic Luxury Hotels
Aktivnosti i atrakcije

ČIOPE – pozdrav dubrovačkom ljetu

''Mahnite, pune nezaustavljivog života, čiope su prave čuvarice životnog ponavljanja koje nam ulijeva sigurnost u nepromjenjivost stvari.'' – ovako dubrovačka glazbenica Marija Grazio zbori o čiopama, tim živim simbolima Dubrovnika.

Svake godine, od kad je Dubrovnika i gospara, travanjska predvečerja na Stradunu sve glasnije puni cvrkut čiopa naslućujući skore gužve, toplije dane i ljeto na pragu. U to doba čiope se dolaze gnijezditi po gradskim 'mirima', stijenama i krovovima, čekajući nešto kasnije tijekom ljeta svoje mlade, koji će se isto kao njihovi roditelji godinama vraćati Dubrovniku.

Njihov vrtoglav let, koji na trenutke podsjeća na vratolomiju koja će u svakom trenutku završiti kaosom velikog nebeskog sudara, praćen vriskom koji neodoljivo podsjeća na urnebesno zanimljivu raspravu o svemu i svačemu, može vas - nasmijati, zabaviti, fascinirati, dekoncentrirati – no nikako ne i ostaviti ravnodušnima. I koliko taj, mnogi će reći – 'nebeski nered' može djelovati uznemirujuće onima koji se s njim po prvi put susreću, Dubrovčanima on nudi svojevrsni mir i vjeru da će, bez obzira na sve okolnosti i promjene, čiope zacvrkutati u travnju. A čiope, vjerne svom Dubrovniku, bez obzira kudili ga što je 'sve samo ne više Dubrovnik' uvijek mu se vraćaju voleći ga vjerno i prateći sa svojih visina.

1399743364m283.JPG

Najjasnije tu igru čiopa zamjećujemo u ljetna predvečerja, za mnoge dubrovčane najljepše doba dana i vrijeme šetnji - kao da su nekoć stanovici i ovi mali letači sklopili pakt o zajedničkim susretima baš u isto vrijeme. Kako se Dubrovniku i Dubrovčanima sve događa 'vanka', tako se nemali broj puta 'razgovor' čiopa pomiješa s pričama gradskih gospara i gospođa, isprepliće se kroz dijaloge glumaca, bude 'intermezzo' izvedbi orkestra ili je jednostavnu samo tu, mameći osmijeh i privremeni zaborav. Dubrovčani se čine imunima na tu nebesku ljepotu, jednako kako se čine imunima na ljepotu kojom su svakodnevno okruženi unutar i van svojih 'mira' no to je samo odmjerena gosparska 'manira' kako drugi ne bi naslutili koliko uzbuđenje ih preplavi svaki put kad se ugledaju.

O dubrovačkim čiopama prepričavali su poznati i nepoznati dubrovački posjetitelji, pisali brojni umjetnici, a Dragutin Tadijanović u pjesmi 'Moj Dubrovnik', posvećenu svojoj dubrovačkoj ljubavi, nije mogao ne spomenuti zvučnu kulisu Grada: ''...Čiope su u meni cvrkutale i cvale naranče...'' , aludirajući tako na svoj osjećaj zaljubljenosti. Uz sv.Vlaha i zidine, čiope su jedna od najslikovitijih sjećanja koje oni koji Dubrovnik posjete nose sa sobom. Djelić predvečerja i cvrkuta čiopa donosimo i ovdje, no pravi doživljaj može ostaviti jedino posjet.

 

O Čiopi (lat. Apodidae)

Znanstveni naziv ove porodice potječe od starogrčkog απους, apus, što znači "bez stopala", budući da čiope imaju veoma kratke noge i nikada ne slijeću na tlo, već umjesto toga na vertikalne površine (vješaju se o strane litic ili građevina).  Među pticama, ova je vrsta najprilagođenija životu u zraku, gdje love, hrane se, pare, čak i spavaju, izuzev gniježđenja kada u sumrak odlaze na počinak. Čiopa se na mjesta gniježđenja vraća svake godine otprilike u isto vrijeme (krajem travnja/početkom svibnja), a posljednje čiope ostaju u Dubrovniku do kraja listopada, seleći tada u toplije krajeve. Čiope su iznimno slične lastavicama, samo su nešto veće, a u letu ne savijaju krila i po tome ih se najlakše prepoznaje. Dvije vrste tipične su za Dubrovnik – bijela i crna čiopa, a po okolnim stijenama  gnijezdi se siva ili hridna čiopa.

Nigdje na obali bijela čiopa (lat.Tachymarptis melba ili Apus melba) nije toliko brojna kao u povijesnoj dubrovačkoj jezgri. Ima blijedo, svijetlosmeđe ruho, uočljive bijele donje dijelove tijela sa smeđom prsnom prugom. Obzirom da je otpornija na vremenske prilike od crne čiope, dolazi nešto ranije, a u toplije krajeve vraća se kasnije.  Gnijezdi se u pukotinama stijena, rupama u gradskim zidinama ili pročeljima kuća i krovnim konstrukcijama. Ptići ostaju u gnijezdu dok ne postanu posve sposobni za let, a to je krajem srpnja ili početkom kolovoza. Tada velika jata odraslih i mladih prica odlaze dosta daleko u potragu za hranom i vraćaju se u Grad pred zalazak sunca kada svojim glasanjem čine prepoznatljivu zvučnu kulisu Grada. One s područja stare gradske jezgre ponekad tek krajem listopada odsele na jug.

Crna čiopa (lat.Apus apus) je također brojna u staroj jezgri, čini zasebna jata i ne miješa se s bijelima. Tamnosmeđe je boje, a vrat joj je bijel. Duga je 16-17 cm, raspon krila joj je 38-40 cm, a teži  oko 35 grama. Iako se vjerovalo da ova vrsta može doživjeti najveću starost do 7 godina, pronađen je primjerak vrste star 21 godinu. Obzirom da im je tijelo upravo prilagođeno za let, od svih ptica ova vrsta najviše vremena u letu, u zraku u velikim i bučnim jatima, izuzev gniježđenja kada u sumrak odlaze na počinak. Crna čiopa je monogamna, a 'zaljubljeni' parovi ostaju zajedno više godina. Čiopa se hrani kukcima, uništava komarce i mušice, a ukoliko lete nisko to je najčešće znak promjene vremena ili nadolaska kiše jer i kukci tada zbog svježine lete niže. Crna čiopa dolazi u svibnju, a u Afriku se vraća već krajem ili početkom rujna.

 

u
x